petak, 10.10.2008.

I'm still here, standing on the edge of the world

Prošli su dani i dani od mog zadnjeg posta...nadam se da ovaj put neću opet zaribati,pa nakon redaka i redaka skužiti da mog posta nema,da ga je nešto pojelo..moš mislit šta...neznanje friške blogerice...ponekad se ljudi pitam kako uspijete uhvatiti vremena za pisati...ja se već danima spremam i nikako...ili sam umorna..ili dobijem goste...ili ja skitam..a ako radim popodne totalno sam psihički shrvana...NO obećala sam da sama sebi da ću od danas biti malo češće ovdje,olakšati si dušu i družiti se...i od sutra malo manje jesti...haha...kad sam živčana,nervozna,naprosto luda,jedem i jedem i jedem,a moje trapke na knap,napete,a ja bujam...sama na sebe sam ljuta...
Ovih dana u meni se isprepliće osjećaj ljutnje,nekog nemira,lagane depre...a sve to iz neobjašnjivih razloga...stalno se nešto preispitujem...nešto bi,a ne znam ni sama što...Potreban mi je odmor...čovjek postane zasićen ljudima oko sebe,poslom koji radi godinama...i tada godi osama,daleko od svakodnevice...po mogućnosti šum mora...to liječi i dušu i tijelo moje...
Danas sam razljutila i svoju kćer...znam da neće dugo biti ljuta...a jednom kad će imati svoje dijete shvatit će što znači briga jedne mame...da pojasnim:znala sam da će danas sa društvom malo izaći,javila se kao što se uvijek javlja...majka radila do 22h..došla sa posla umorna i živčana i naumila napisati post,pa u krpe,jer sutra je jutarnja smjena od 6h...a i dragi joj sutra stiže sa višednevnog puta sa fiks idejama,pa je nervoza za par nivoića povećana...a mamino dijete bi ostalo do 1h...i sad mama sjedi za svojim kompom i grize je da li je trebala popustiti svojoj jedinici ili ne..a
mamino najdraže sjedi za svojim kompom i jada se svojim curkama kako je mama danas grozna,kako je baš neka...i nije ju pustila,a sve one su mogle ostati...

srijeda, 03.09.2008.

poludit ću

moram obaviti sa djetetom tečaj pisanja i objavljivanja postova...ne objavi mi ih ili mi ih spremi na pola u skicu ili ma ne znam što više...izluđuje me...ali za 6 mj.ja ću biti prava blogerica...da i to vidimo...hahaha

petak, 29.08.2008.

još malo pa će doći i sljedeća nedjelja..ponovno slobodna..kako će biti ne zna se..dragi me prošlu izveo na kavu u prirodu na kavu..vožnju okolicom moga grada...i mogu reći upalilo mu je...uživala sam promatrajući zelenilo,drveće udišući miris prirode..opustilo me,nestala

nedjelja, 24.08.2008.

slobodna nedjelja

moš misliti kako žene imaju slobodnu nedjelju...ili bar veći dio nas...po riječima moga dragoga niš neću morati raditi osim ručka,a to će mi on pomoći..samo njegovo poimanje pomaganja i moje...kako sam ja velika spavalica imam sreće što mi to ne gunđa,a i da gunđa...gunđam i ja...i tako ustali se mi,popili jutarnju kavicu kod šogora i šogorice(vratili se s mora)koja se odužila do podneva...i krenuli sa kuhanjem...moj dragi će oguliti i narezati krumpir...već sam tu počela pizditi,jer krumpir se najlakše i najbolje guli pred tv-om..e nije bilo po njegovom..taktički sam to odigrala kao ja sam uvijek sama u toj kuhinji i tome slično...a onda je krenuo rezati krumpir(e da su ga vidjeli moji roditelji)...nisu svi za sve rekla bi moja prijateljica...ručak sam u cjelosti kao i suđe rješila ja...njegov sudoper će biti za vrijeme mog popodnevnog rada...za to sam se teško izborila,ali vrjedilo je truda...sad se gleda formula,a ja laganini uz nessić i čašu pivice pišem svoj 2.post....i sva sam si važna...i čak će me dragi izvesti malo u prirodu(čeka da završim to što radim,a muči ga što-jer mu nisam rekla da čak i ja imam blog-da li da mu kažem?)...nadam se da će moj pms popustiti i neću gunđati ostatak slobodne nedjelje i režati na sve oko sebe(dragi tu prođe najgore)...napisat ću već kako je bilo...

utorak, 19.08.2008.

sitni sati...

nikako da sjednem i krenem pisati,a obećala sam svom velikom djetetu da ću to učiniti...otvoriti blog(to je ipak napravila ona),pisati ga i biti cool mama..pa eto da i to krene..sad kad sjedim u ove sitne sate i piskaram,vidim...e tu je kraj moga 1.posta,,sva važna sam ga napisala i krenula objaviti u veoma sitne sate,a ono ništa,neće,pa neće...ostavila sve razočarana i prihvatila se pisanja sljedeći dan prije popodnevne smjene,opet sva važna,jer kćer mi je objasnila di sam fulala,i ne mogu biti baksuz,pa da opet krene po zlu...to sam si ja samo tako mislila..nakon redaka i redaka moj post je nešto progutalo..a ja otišla sva nabrijana na posao(kao da inače idem bolje volje)...danas neće biti more redaka,mali test...a onda ću si dati krila

subota, 09.08.2008.

Uskoro post

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.